Godina Nula – Dosje X za Generaciju Y

Year Zero, apokaliptična budućnost Sjeverne Amerike iz glave genija ili marketinška kampanja nove generacije iz glave marketing natruščika koji je promašio profesiju?
Glava o kojoj pričamo stara je četrdeset i dvije godine i nosi ime Trent Reznor. Dvasadva odlučuje baciti kratki popkulturni pregled na stanje stvari na kraju godine 2007. Do godine u koja je Godina Nula™ ostalo ih je samo petnaest. Petnaest sretnih prije nego što će sve otići k vragu. A odlazak ka navedenom uključuje terorističke napade na Holywood i samu dodjelu Oscara, ubacivanje narkotika u javni vodovod od strane američke vlade, formiranje paravojnih formacija od strane bivših elitnih padobranaca koji su pronašli Krista te bacanje jedne nuklearne bojeve glave na Teheran. Nije poznato da li je u Iranu još uvijek na vlasti Ahmadinedžad ili neki njegov potomak koji također ima fobiju od kravata ali je poznato da će mnogi putnik namjernik stradati od vezanja kubanske kravate o vlastiti grkljan.

Ipak, Year Zero je prvenstveno album kojeg je Reznor izbacio u travnju ove godine zajedno sa par dodataka koji su stvorili hype u krugovima ljubitelja Nine Inch Nails te pružili sasvim solidnu erekciju svim teoretičarima zavjere koji siju istinu po raznim forumima i svim dostavljačima brze hrane koji su voljni slušati dok čekaju napojnicu. Počelo je sa običnom pamučnom majicom sa popisom datuma i dvorana gdje će Nails svirati, a neka slova bila su istaknuta. Ta slova dala su iamtryingtobelieve, a nepoznati netko ukucao je frazu u Google i dobio Uniform Resource Locator ili web adresu o nečemu zvanom Parepin sa podnaslovom „The information You need to know“. Parepin je narkotik koji inhibira lučenje adrenalina i pomaže kontroli pojedinca. Također i uzrokuje neplodnost u žena i ostala slična veselja. Parepin ne postoji pod tim trgovačkim imenom. Barem ne još.
Iamtryingtobelieve, sa svojom specifičnom grafikom koja je, uz paranoju, zajednički nazivnik svih Year Zero tematskih stranica, vodi do sljedeće koja sadrži zgodan Java Script trik sa dvije slike. Upiši anothervisionofthetruth, dodaj .com i prijeđi predapokaliptičnim mišem po slici u boji da dobiješ jednu drugu. Tu se priča deblja, da parafraziram The plot thickens, sa tendencijom da postane izrazito masna i vrlo raštrkana.

Otvaraju se priče o napadima na američke gradove, odredima građana koji pod utjecajem neke druge droge vrše pročišćavanje svojih naselja od nepoželjnih elemenata kao i postojanje nečeg što se zove Prisutnost ili The Presence (zgođušan detalj jest da taj isti naziv u stripovima DC Comics kuće ima i vrhovno božanstvo koje se ne crta. Dakle nešto kao Muhamed). Prisutnost se može vidjeti na omotu Year Zero kao stilizirana ruka koja se spušta na zemlju i radi neko sranje koje nikako nije slatko ali je politički korektno jer će nastradati i bijeli i crni i hispanoamerikanci; i oni sa zdravstvenim osiguranjem i oni bez istoga.
Trent i njegovi suradnici (jer izrazito ne vjerujem po količini detalja da je to djelo samo jedne osobe) uvode još par web stranica kao i lik Gnjevnog Snajperiste (nešto poput Vaslilija Zajceva 21. stoljeća ili možda Gordona Freemana iz Half Life) koji će, kao bivši razočarani pripadnika 105.th Airborne, pokušati organizirati otpor. Protiv koga? Dobro pitanje. Protiv The Presence vjerojatno.

Ovdje nisu spomenuti niti kriptirani USB diskovi koje su Nine Inch Nails ostavljali poslije koncerata, niti stranica Be The Hammer, na kojoj The Angry Sniper daje savjete za pokret otpora kao niti Opal, droga gora od cracka i u neku ruku nastavak Some iz Vrlog Novog Svijeta Aldousa Huxleya.
Sranje je složeno i multidisciplinarno, ali i zanimljivo ako se pogleda iz perspektive marketinga. Ovakva guerilla kampanja koja uključuje ljude da dobrovoljno, pod dojmom ispričanog, sami šire informaciju dokazuje teze Setha Godina da je word of mouth u svijetu preplavljenom reklamama i dalje najjača preporuka. Nešto poput davnih vremena kada smo presnimavali kasete sa pitanjem „Bodycount, a što je to?“ – „Presnimi, super je.“
Era kaseta je gotova, ali paranoja ne mijenja medij jer koliko god se scenarij predstavljen pod kapom ove marketinške kampanje činio sulud, itekako je moguć. Možda ne pod tim imenima, ali sa jednakim posljedicama. Nemojte slušati Atomsko sklonište nego ga sagradite. I neka bude dvosobno jer je lijepo i u ta vremena imati cimere.