Mile Hund…
…je cool.
Čovjek ima skills, pojmovi DISCODUST/IHEARTCOMIX! mu nisu nepoznati i lijepo je čuti da zvuči recentno i svježe, a ne staro kao što je to slučaj sa većinom hrvatske produkcije.
Iz tog razloga DvasaDva disko divizija preporuča njegove bonus mixeve kao obavezni downloadabilni party accessoir za vaše razvaljivanje na plesnom podiju, kao što to čine vaše kolege u Berlinu ili recimo Melbourneu. Šalu na stranu, mixevi su odlični i trebali biste ih skinuti.
Mile Hund aka Mishu Mitsubishu - Bonus Mix - Side A (zShare)
Mile Hund aka Mishu Mitsubishu - Bonus Mix - Side B (zShare)
Posjetite i njegov myspace i prijateljevajte.
Ja srce… 
Smrt etikete? Možda da, a možda i ne.
Današnjica je surova čak i za one koji ne sviraju, a kamoli onima koji kroz audio izričaj traže svoj audio kruh. Studio košta, manageri i promotori deru postotak, klinci vam prže albume, a majice za koje ste mislil da će vam platiti pare za benzin od giga do giga se i ne prodaju baš. Kolega Radamant na svom web mjestu možda nudi soluciju baš za vas, nove indie junake.
Ako vas to ne zanima i znate da apokalipsa prijeti, pogedajte ep o ljubavi, obitelji i slozi onda kad je najteže kroz prizmu dvadeset i šest nuklearnih bojevih glava zvanu Jericho. Dođe vam na isto.
Sretna nova 2022
Činjenica je
da živimo u vremenu gdje glazba sama po sebi ne garantira uopće da će ona sama i jedina biti dovoljno jak komunikator koji će uspjeti komunicirati poruku određenim ciljnim javnostima. Brza analiza otkrila bi ono što ionako i sami znamo, a to je da izvora komunikacije ima puno, puno i puno, komunikacijski kanali su prenatrpani, nestrukturirani te stvaraju kakofoniju, a rezultat svega je da kod primatelja imamo information overload te da ključna stvar postaje selekcija.
Praktično to znači da prosječan korisnik/primatelj u procesu komunikacije, ukoliko to želi, ima pristup gomili albuma tagiranih ili prema žanru ili prema preferencijama drugih korisnika (čitaj: word of mouth marketing), no na kraju krajeva, to je sve samo hrpetina albuma, pjesama ili projekta, a većina ljudi ipak nije DJ Shadow da si može dozvoliti da većinu svog vremena provodi u vlažnom podrumu sa prašnjavim 45icama.
Bez sumnje, mogućnost izbora generira šaren generički svijet.
Vraćamo se na prvu rečenicu ovog teksta koji kao takav može funkcionirati kao loop:).
Trent Renzor to zna i zna da živimo u vremenu kad je margina, u najširem smislu riječi, novog albuma jako niska, nevezano za vrijednost koju njegov bend ima kao brand. Slijed je to činjenice da je glazba postala poprilično demokratska. Ne bi ja da vi dobijete dojam da ja orkestriram pogreb za njegovo visočanstvo, the album, ja samo ukazujem na određene trendove.
Trent ide logičnim slijedom. A to je koncept. Stvoriti priču oko albuma, dodati mu vrijednost. Produžiti životni ciklus albuma, izboriti se za malo više mind share-a kod ciljne skupine. Dragi čitatelju, marketing u glazbi ide stepenicu više, a možda smo svjedoci i novog trenda. Ukoliko sam album nije dovoljno jako sredstvo komuniciranja, onda treba priču graditi prije albuma i razvijati ju poslije albuma. A priča treba biti zanimljiva, intrigantna, groovy i uvjerljiva.
Na sreću za čitavu priču, crno nam se piše. Nemam namjeru pisati o samom tijeku čitavog koncepta jer je to Antonio napravio ovdje. Meni je interesantnija analiza priče kroz koju vidim korespondenciju sa recentnim trendovima u marketingu i to kod mene izaziva efekt. Pažnja mi je usmjerena i zanima me što će biti dalje. To danas jednostavno nije jednostavno jer stimulansa kroz vrijeme ima sve više i njihovo multipliciranje više ne može objasniti ni geometrijska progresija.
Znate i sami da na vas upečatljivo djeluju emotivni doživljaji. Bez brige, znaju to i oglašivači. Apeli na seks, strah, smrt, kontrolu imaju emotivno djelovanje na targetiranu publiku sa rezultatom da ih publika sporije odbacuje od racionalnih apela jer se racionalni apeli brže procesuiraju. Krvavi smo ispod kože i krv nas cima, ne da nam mira i drži nas napetim. Upravo to radi Trent sa svojom vizijom svijeta. Plaže ljeti su ugodnije od scene terena uspješno niveliranog atomskom bombom generičke izvedbe, a osjećaj ugode brže prođe od osjećaja neugode. Zato bi ugodna verzija Trentova svijeta bila zabavna otprilike 2 tjedna.
Kada moram odgovarati na pitanje što je marketing, in general, potegnem priču o dodanoj vrijednosti. Marketing je kreator dodane vrijednosti. Gotovo svi marketinški alati, strategije, 4P i ovakve/onakve matrice su tu da stvore dodanu vrijednost. Zato smo mi ovdje i to je danas iznimno bitno jer je to jedna od malobrojnih stvari koji će ljudi sa kojima se upuštate u marketinški snošaj na kraju cijeniti. Difoltno je ako napravite posao kako treba. Ako napravite malo više od onoga što se od vas traži, to je onda cool. Upravo to Trent radi sa pravim doziranjem elemenata as the story unfolds. Prvo smo dobili ‘I am trying to believe‘ majicu, nakon koje je uslijedio istoimen site, pa famozni DRM free USB stick i tako dalje. Vizija članova grupe nikad nije ni bila napraviti samo jedan album i završiti priču, nego integrirati album u širu perspektivu. Interesantno je kako onda različite akcije kod koncepta postaju uvjetan organizam koji uz pomoć tehnologije i utjecaja zajednice počinje živjeti i samostalno se razvijati. Obratite pažnju na horizontalnost koncepta i sadržaja koji je agregiran uz pomoć korisnika. Snažna korisnička baza i visoka uključenost u koncept je scenarij uspješnosti marketinških kampanji, a Trent je to uspio napraviti. Razmišljanje je li to zbog paranoje ili nečeg drugog ostavljam vama.
Zadnja strategija koja danas čini razliku i važna je jest ‘giving it for free‘. Dragi brand, ukoliko si mlad i tek počinješ, jedan od načina kako doći do željenog glitza je da daš ono što imaš za simboličnu cijenu od nula eura. Može samo pomoći. Vidite vezu toga i činjenice da NIN daruju sirove audio fajlove svojih pjesama preko torrenta i projekta The Limitless Potential. Basically, The Limitless Potential je remix albuma Year Zero. No, ono što ga čini posebnim i marketinški vrijednim je činjenica da su remix radili fanovi i da se selekcija provodila na sajtovima fanova. Naravno, kompilacija je dana zajednici na korištenje. Cijene nema. Strategija ‘giving it for free‘ generira i održava visoku uključenost fanova u rad grupe što na kraju povećava vrijednost branda/grupe.
Trent možda radi nešto posebno, jer ovoj generaciji posrnulih dj-eva i party životinja u usponu jedna takva marketinška akcija očajno treba. Jer nam nitko nije pošteno izokrenuo mozak još od Fight Cluba. A to je bilo davno. Ostalih stvari za izokretanje mozga poput droga, alkohola i adsl-a ionako imamo dovoljno.
Godina Nula – Dosje X za Generaciju Y
Year Zero, apokaliptična budućnost Sjeverne Amerike iz glave genija ili marketinška kampanja nove generacije iz glave marketing natruščika koji je promašio profesiju?
Glava o kojoj pričamo stara je četrdeset i dvije godine i nosi ime Trent Reznor. Dvasadva odlučuje baciti kratki popkulturni pregled na stanje stvari na kraju godine 2007. Do godine u koja je Godina Nula™ ostalo ih je samo petnaest. Petnaest sretnih prije nego što će sve otići k vragu. A odlazak ka navedenom uključuje terorističke napade na Holywood i samu dodjelu Oscara, ubacivanje narkotika u javni vodovod od strane američke vlade, formiranje paravojnih formacija od strane bivših elitnih padobranaca koji su pronašli Krista te bacanje jedne nuklearne bojeve glave na Teheran. Nije poznato da li je u Iranu još uvijek na vlasti Ahmadinedžad ili neki njegov potomak koji također ima fobiju od kravata ali je poznato da će mnogi putnik namjernik stradati od vezanja kubanske kravate o vlastiti grkljan.
Ipak, Year Zero je prvenstveno album kojeg je Reznor izbacio u travnju ove godine zajedno sa par dodataka koji su stvorili hype u krugovima ljubitelja Nine Inch Nails te pružili sasvim solidnu erekciju svim teoretičarima zavjere koji siju istinu po raznim forumima i svim dostavljačima brze hrane koji su voljni slušati dok čekaju napojnicu. Počelo je sa običnom pamučnom majicom sa popisom datuma i dvorana gdje će Nails svirati, a neka slova bila su istaknuta. Ta slova dala su iamtryingtobelieve, a nepoznati netko ukucao je frazu u Google i dobio Uniform Resource Locator ili web adresu o nečemu zvanom Parepin sa podnaslovom „The information You need to know“. Parepin je narkotik koji inhibira lučenje adrenalina i pomaže kontroli pojedinca. Također i uzrokuje neplodnost u žena i ostala slična veselja. Parepin ne postoji pod tim trgovačkim imenom. Barem ne još.
Iamtryingtobelieve, sa svojom specifičnom grafikom koja je, uz paranoju, zajednički nazivnik svih Year Zero tematskih stranica, vodi do sljedeće koja sadrži zgodan Java Script trik sa dvije slike. Upiši anothervisionofthetruth, dodaj .com i prijeđi predapokaliptičnim mišem po slici u boji da dobiješ jednu drugu. Tu se priča deblja, da parafraziram The plot thickens, sa tendencijom da postane izrazito masna i vrlo raštrkana.
Otvaraju se priče o napadima na američke gradove, odredima građana koji pod utjecajem neke druge droge vrše pročišćavanje svojih naselja od nepoželjnih elemenata kao i postojanje nečeg što se zove Prisutnost ili The Presence (zgođušan detalj jest da taj isti naziv u stripovima DC Comics kuće ima i vrhovno božanstvo koje se ne crta. Dakle nešto kao Muhamed). Prisutnost se može vidjeti na omotu Year Zero kao stilizirana ruka koja se spušta na zemlju i radi neko sranje koje nikako nije slatko ali je politički korektno jer će nastradati i bijeli i crni i hispanoamerikanci; i oni sa zdravstvenim osiguranjem i oni bez istoga.
Trent i njegovi suradnici (jer izrazito ne vjerujem po količini detalja da je to djelo samo jedne osobe) uvode još par web stranica kao i lik Gnjevnog Snajperiste (nešto poput Vaslilija Zajceva 21. stoljeća ili možda Gordona Freemana iz Half Life) koji će, kao bivši razočarani pripadnika 105.th Airborne, pokušati organizirati otpor. Protiv koga? Dobro pitanje. Protiv The Presence vjerojatno.
Ovdje nisu spomenuti niti kriptirani USB diskovi koje su Nine Inch Nails ostavljali poslije koncerata, niti stranica Be The Hammer, na kojoj The Angry Sniper daje savjete za pokret otpora kao niti Opal, droga gora od cracka i u neku ruku nastavak Some iz Vrlog Novog Svijeta Aldousa Huxleya.
Sranje je složeno i multidisciplinarno, ali i zanimljivo ako se pogleda iz perspektive marketinga. Ovakva guerilla kampanja koja uključuje ljude da dobrovoljno, pod dojmom ispričanog, sami šire informaciju dokazuje teze Setha Godina da je word of mouth u svijetu preplavljenom reklamama i dalje najjača preporuka. Nešto poput davnih vremena kada smo presnimavali kasete sa pitanjem „Bodycount, a što je to?“ – „Presnimi, super je.“
Era kaseta je gotova, ali paranoja ne mijenja medij jer koliko god se scenarij predstavljen pod kapom ove marketinške kampanje činio sulud, itekako je moguć. Možda ne pod tim imenima, ali sa jednakim posljedicama. Nemojte slušati Atomsko sklonište nego ga sagradite. I neka bude dvosobno jer je lijepo i u ta vremena imati cimere.
Nepresušna bogatstva MySpace audio livade ponosno predstavljaju: Nerdcore
Rap sa glasses i pokojom tattoo!
Nije riječ o KRS – One. On predaje na fakultetu. Nije niti riječ o Tupacu kao anđelu na nebu koje je jedan veliki geto ili slični pubertetski ispad. Riječ je o mikrosceni zvanoj nerdcore.
Djevojke i momci bacaju računalne rime o svijetu koji ih okružuje, a on je uglavnom on- line.
Dvasadva predstavlja par momaka i pokoju djevojku koji ovaj žanr, zasnovan isključivo na pank postulatima tipa DIY (do it yourself), održavaju na životu putem samoizdavanja i samopromocije. Čak i sami idgovaraju na MySpace poruke. U kratko, glazba američkih bijelih klinaca i klinceza iz predgrađa, sabita između partije ISS na PS2 i Macintosh iBooka. Pauza za frape i hamburger uključena u jednadžbu.
Ovako je MC Lars nazvao nerdcore koji je pak dobio ime od strane jednog drugog MC-ja. Frontalota. Iako je Frontalot među prvima, Lars je među najpopularnijima svojim radiofoničnim beatovima i ironijom u tekstovima poput Singing Emo, gdje kaže pokoju pametnu o momcima sa tugom u očima i pjenom u kosi ili iGeneration gdje po virtualnoj vulvi dobiva diskografska industrija kojoj cijeli žanr pokazuje dvostruki srednji prst jer sam distribuira svoju glazbu i to uglavnom za nula kuna. Žive od nastupa i rada po PC servisima. Ili na World of Warcrafd serverima dilaju krek. Šala. Većina ih je fakultetski obrazovana ili su barem upisali faks poput MC Chrisa da bi se iz njega ispisali poput, vidi vraga, MC Chrisa.
Ima tu i djevojaka poput Nursehella iz Kanade ili (pazi imena- op.a.) MC Router iz Teksasa koja je i opaka gejmerica koja baca punch istom lakoćom kojom satire n00ba u nekom FPS-u po izboru.
Iako je nerdcore sedam godina star žanr, korijeni su malo dublji, a najpoznatiji su Kool Keith, producent poznat kao i Dr. Octagon ili Dan The Automator, producent Gorillaz koji su sami po sebi g33ky te Weird Al Yankovic, kralj parodije i polke koji je još 1999. objavio It`s all about the Pentiums. Možda tada, danas je sve u Athlonima X2. Žanr je dovoljno popularan da je zaintrigirao dva nadobudna momka da snime dokumentarce na tanu temu, oba su u post-produkciji. Prvi, Nerdcore Rising, prati MC Frontalota na njegovoj prvoj američkoj turneji prošle godine, a drugi, zvani Nerdcore For Life, opisuje scenu u cjelini sa svim relevantnim producentima i MC-jima koji su obično utjelovljeni u istoj osobi.
Naravno, ne smije se zaboraviti i MC Hawkinga koji više ne repa jer mu se sintetizator glasa pokvario. Ne voli Mobyja kao ni Eminem i nije u rodu sa Stephenom.
MC Lars i hit singl zvan iGeneration
