Helvetica, Zagreb
You see it on your way to work or school. Some of you may even recognize it if you are somehow related to type design or just an enthusiast. Its beauty is matter of personal taste at the end, but the fact that this is the default typeface of any modern visual culture cannot be so easily disputed. Without the desire to analyze the reason and step into discussions about perfect and linear stroke terminations, carefully designed glyph system so kern could function brilliantly regardless the glyph size, originally called Neue Haas Grotesk is the standard typeface of our time. Just like the water is.
When seeing Helvetica documentary I remember when Matthew Carter said that whoever got the task to modernize or remix it, it would be very interesting to see what the outcome would be and he additionally admitted he wouldn’t know what to do if the job was handed to him.
The thing I find fascinating about Helvetica is the very first glyph a, and its variation between Helvetica 65 Medium (and other non bold versions) and Helvetica 75 Bold (and other bold versions) family. If you want to know more about the origin of the glyph, click here.
difference between Helvetica 65 Medium (left) and Helvetica 75 Bold (right)
65 Medium stroke termination if just outlined in greater size would reflect negatively on kern between a and other glyph (especially oval one) which would decrease in legibility.
Standard typeface, stripped to the bones just to communicate the message as quickly as possible, but the typeface which developed warmth and admiration with time.
Helvetica in Zagreb, Croatia. Watch and enjoy.
Mile Hund…
…je cool.
Čovjek ima skills, pojmovi DISCODUST/IHEARTCOMIX! mu nisu nepoznati i lijepo je čuti da zvuči recentno i svježe, a ne staro kao što je to slučaj sa većinom hrvatske produkcije.
Iz tog razloga DvasaDva disko divizija preporuča njegove bonus mixeve kao obavezni downloadabilni party accessoir za vaše razvaljivanje na plesnom podiju, kao što to čine vaše kolege u Berlinu ili recimo Melbourneu. Šalu na stranu, mixevi su odlični i trebali biste ih skinuti.
Mile Hund aka Mishu Mitsubishu – Bonus Mix – Side A (zShare)
Mile Hund aka Mishu Mitsubishu – Bonus Mix – Side B (zShare)
Posjetite i njegov myspace i prijateljevajte.
Ja srce… 
BarCamp Zagreb – remixed
Prošlo je skoro tjedan dana od prvog hrvatskog BarCampa, održanog na FERu, dojmovi su se slegli pa hajmo analizirati.
Da razbijem neku uobičajenu strukturu takvih tekstova, a i da budem web 2.0 friendly:), prvo ćemo zaključiti, a onda detaljnije analizirati. Cjelokupno gledano, event nije bio pošteđen dječjih bolesti koje su poprilično imanentne takvim organizacijskim poduhvatima, ali na to ne bi trebali gledati negativno. Problemi poput kašnjenja i nepoklapanja sa satnicom i konfuzno složenog spajanja na wlan nisu ugodni, no njihova težina je mnogo veća kad se oni dešavaju na eventima kao što je BarCamp čija je priroda relativno velik broj kratkih prezentacija. Rezultat toga je progresija kašnjenja pa na kraju kasne prezentacije nisu ni bile održane. Doduše, to se redovno događa na 99% bilo kakvih evenata. Ne pitajte me zašto!
Nevertheless, izuzevši te nedostatke i imajući na umu da je to ipak prvi BarCamp, event je bio uspješan. Uspješan jer je cilj organizacije nečega takvog druženje, networking i razmjena iskustava. Na kraju, bilo bi ok cijeniti napor organizatora, udruge Initium, koja je uspjela dovesti bitna imena hrvatskog online poduzetništva. Posebno ističem ugodnu atmosferu za vrijeme konferencije, susretljive govornike i zainteresirane sudionike ne samo iz Hrvatske, nego i iz prijateljske Slovenije. Malu zamjerku upućujem homogenoj publici koja se po mojoj slobodnoj procjeni sačinjavala od previše studenata FERa, a premalo ljudi drugačijeg backgrounda čime event nije dobio na multidisciplinarnosti kakvu imaju takvi događaji vani. Meni kao čovjeku koji na tech problematiku gleda iz perspektive marketinga, društvene znanosti, ovaj BarCamp je bio poprilično tvrd, sa malo previše codinga, a premalo fokusa kako da taj kod zadovolji potrebe korisnika.
Na kraju, koristan event sa dječjim bolestima, od kojih su se neke (pridržavanje satnice) mogle vrlo elegantno riješiti, za koji vjerujem da će u sljedećim inkarnacijama biti bolji. Jednostavno, event koji je potreban zajednici.
A sad… BarCamp step-by-step:
Prva prezentacija dana na kojoj sam prisustvovao je bilo predstavljanje studentske udruge ‘e-student’ i čiji smisao prezentiranja u sklopu BarCampa nisam uspio do kraja dokučiti. Da se razumijemo, ovdje se radi o kvalitetnoj udruzi koja definitivno nije kao ostale udruge koje se uglavnom bave organizacijom brucošijada i razglabanjem o cijeni menija u studentskoj menzi, već o studentima koji imaju pametne ideje i tjeraju dobre projekte, no njihovo pojavljivanje na BarCampu je vjerojatno ustupak organizatora za prostor na FERu.
Nakon ‘e-studenta’ malo mudrosti na temu načina razmišljanja i rada u Silicijskoj dolini udijelio nam je Dalibor Hrg. Zanimljiva prezentacija o tom modelu, putu kako jedan startup počinje živjeti, načinima financiranja, crvenim i plavim pilulama…:)
Treću prezentaciju održao je Ivan Brezak Brkan na temu marketinških pogrešaka kod startupa. Radilo se o simpatičnoj i efektnoj prezentaciji koja i ima i nema smisla. Da se razumijemo, nije riječ o lošoj ili dosadnoj prezentaciji, issue je u korisnosti iste prezentacije. Kad pričate o marketingu, morate biti svjesni da pričate o važnoj i snažnoj odrednici koja sama može determinirati tržišnu sudbinu projekta, a kad su stvari posložene na takav način, termin marketing brzo postaje buzz i marketing se počinje spominjati isključivo radi marketinga. Takav način koncepcije marketinga u potpunoj je suprotnosti od same biti marketinga kao vještine. Marketing je vještina, servis, alat i kao takav djeluje u službi projekta. Marketing na kraju krajeva nije bitan, bitan je uspjeh projekta, bitno je poslovanje, a ne servis marketinga.
Kada se ovo gore napisano zaboravi ili samo smetne s uma, a zbog važnosti marketinga na tržištu, to se radi često, ishod je u pravilu marketinško naklapanje o marketingu bez ikakve faktičke podloge i lako bi se moglo reći da se u toj priči marketing igra Boga. Čisti mumbo-jumbo, a to se meni ne sviđa.
Navedena prezentacija mi je na momente bila blagi slatkorječiv mumbo-jumbo… Na tragu loše kopije Godinovih ili Kawasakijevih predavanja. Mjesta za poboljšanje ima.
Sljedeći predavač je bio Damir Sabol koji je po tko zna koji put ispričao svoju priču o Iskonu, a svi su ga slušali jer je njegova priča uspješna i ima happy end. Slagali se mi ili ne, čovjek je uspio stvoriti nešto od skoro ničega. Prodaja Iskona ionako nije njegov problem, već problem države.
Nakon Sabola dolazi Stanislav Prusac, koji mi se svidio jer je čovjek realan i ne podilazi hype-u. Strategija optimiziranja poslovnih procesa za tvrtke i generiranje manje, no sigurnije svote novca, te down to earth pristup mi je baš sjeo.
Do panel diskusije odslušao sam dva tehnička predavanja o widgetima i platformi za razvijanje web aplikacija. Vjerujem da su developeri dobili potreban insight, no iako volim kod, nekako sam takve prezentacije stavljao u drugi plan na BarCampu.
Panel diskusija zamišljena je kao centralni dio događaja te su tako za stol sjeli najvažniji protagonisti čitave BarCamp priče. Diskutiralo se o startupima, njihovom financiranju, iskustvima tih ljudi i njihovih projekata, pa sve do thnikalija gdje je bolje locirati hosting. Publika je sve to aktivno popratila sa komentarima i pitanjima. Baš u toj činjenici leži snaga koncepta BarCampa zbog kojeg mislim da ovakvi događaji imaju budućnost, a to je totalna neformalnost u smislu interakcije predavača i slušatelja. Pitanja i diskusije su dobrodošle, predavači razgovaraju sa ljudima na hodnicima, nema zadrški ni besmislenih protokola.
Maratz je nakon panela govorio o tipografiji na webu i dao deset odličnih savjeta za bolji visual appearance web stranice. Budući da me zanimaju vizualne komunikacije, ovo predavanje je bilo u vrhu korisnih predavanja na eventu za mene jer se bavilo konkretnim problemom i rješavanjem tog problema na konkretan način.
Kasnije sam otišao na Mislavovo predavanje o revision control sistemima, koje se bavilo tematikom sa kojom se prije nikad nisam susretao, no koju je on dobro razložio. Key points su bili na mjestu, objašnjenje pojma također, kao i prezentacija alata. Detalj koji mi je ostao u glavi bile su njegove riječi, parafraziram, da su ljudi koji koriste gui za editiranje koda čudni, naspram onih koji to rade bez gui-a:).
Čitavu priču završio je Mrak sa predstavljanjem pollitike, web stranice/kolaborativnog bloga koji je na hrvatskom web prostoru brzo postala bitna točka reference u sferi politike. Bilo je riječi o samim počecima rada pollitike gdje je Mrak upotrijebio blogswarm da skrene pažnju javnosti na svoj blog. Marketinški gledano, blogswarm u slučaju Mraka nije ništa drugo nego word-of-mouth oglašavanje, iako je u načelu blogswarm više od marketinškog alata. U trenutku kad je Mrak počeo govoriti o SE optimizaciji pollitike, u dvoranu je ušao službeni djelatnik udruge ‘e-student’ i zamolio nas da napustimo fakultet.
BarCamp je završio. Čekamo drugi!
BarCamp Zagreb
Dvasadva ide na edukativni izlet (i nosi slatkiše sa sobom za podijeliti u autobusu)!
Šaroliko društvo sastavljeno od mene i mog laptopa odlučilo je samo za vas i samo ovaj put potegnuti iz Zagreba, vidi ti ovo, u Zagreb na prvi hrvatski BarCamp.
Ok, sada malo ozbiljnije. Pojam BarCamp označava neformalno druženje ljudi koje zanima Internet i njegov razvoj u najširem smislu riječi. Blogosfera je aktivno popratila ovaj događaj pa ukoliko želite više informacija ili njihovo viđenje, svakako skoknite do mraka, blogowskog ili na vrlo novi site Plana B. Namjerno ovdje ne želim pisati o tehnikalijama (gdje, kada, kako i zašto), jer zato imamo linkove, no skrećem pažnju na raspored koji je za svaku pohvalu organizatorima.
BarCamp mi je interesantan zbog neformalnosti i horizontalnosti prezentiranja ideja gdje su svi eksplicitno pozvani na diskusiju i aktivno sudjelovanje. Isto tako, moja struka (marketing) vrlo ekstenzivno koristi Internet kao alat za dosezanje i targetiranje određenih ciljnih skupina, pa me u tom pogledu interesiraju savjeti i iskustva drugih. Važan aspekt takvih evenata je i networking, a ako ništa drugo, veselim se da ću napokon neke sudionike koje čitam već dugo vremena napokon vidjeti i uživo.
Kako to izgleda vani, pogledajte ovdje.
A ekskluzivna javljanja i prijenos pratite na dvasadva.
Nepresušna bogatstva MySpace audio livade ponosno predstavljaju: Nerdcore
Rap sa glasses i pokojom tattoo!
Nije riječ o KRS – One. On predaje na fakultetu. Nije niti riječ o Tupacu kao anđelu na nebu koje je jedan veliki geto ili slični pubertetski ispad. Riječ je o mikrosceni zvanoj nerdcore.
Djevojke i momci bacaju računalne rime o svijetu koji ih okružuje, a on je uglavnom on- line.
Dvasadva predstavlja par momaka i pokoju djevojku koji ovaj žanr, zasnovan isključivo na pank postulatima tipa DIY (do it yourself), održavaju na životu putem samoizdavanja i samopromocije. Čak i sami idgovaraju na MySpace poruke. U kratko, glazba američkih bijelih klinaca i klinceza iz predgrađa, sabita između partije ISS na PS2 i Macintosh iBooka. Pauza za frape i hamburger uključena u jednadžbu.
Ovako je MC Lars nazvao nerdcore koji je pak dobio ime od strane jednog drugog MC-ja. Frontalota. Iako je Frontalot među prvima, Lars je među najpopularnijima svojim radiofoničnim beatovima i ironijom u tekstovima poput Singing Emo, gdje kaže pokoju pametnu o momcima sa tugom u očima i pjenom u kosi ili iGeneration gdje po virtualnoj vulvi dobiva diskografska industrija kojoj cijeli žanr pokazuje dvostruki srednji prst jer sam distribuira svoju glazbu i to uglavnom za nula kuna. Žive od nastupa i rada po PC servisima. Ili na World of Warcrafd serverima dilaju krek. Šala. Većina ih je fakultetski obrazovana ili su barem upisali faks poput MC Chrisa da bi se iz njega ispisali poput, vidi vraga, MC Chrisa.
Ima tu i djevojaka poput Nursehella iz Kanade ili (pazi imena- op.a.) MC Router iz Teksasa koja je i opaka gejmerica koja baca punch istom lakoćom kojom satire n00ba u nekom FPS-u po izboru.
Iako je nerdcore sedam godina star žanr, korijeni su malo dublji, a najpoznatiji su Kool Keith, producent poznat kao i Dr. Octagon ili Dan The Automator, producent Gorillaz koji su sami po sebi g33ky te Weird Al Yankovic, kralj parodije i polke koji je još 1999. objavio It`s all about the Pentiums. Možda tada, danas je sve u Athlonima X2. Žanr je dovoljno popularan da je zaintrigirao dva nadobudna momka da snime dokumentarce na tanu temu, oba su u post-produkciji. Prvi, Nerdcore Rising, prati MC Frontalota na njegovoj prvoj američkoj turneji prošle godine, a drugi, zvani Nerdcore For Life, opisuje scenu u cjelini sa svim relevantnim producentima i MC-jima koji su obično utjelovljeni u istoj osobi.
Naravno, ne smije se zaboraviti i MC Hawkinga koji više ne repa jer mu se sintetizator glasa pokvario. Ne voli Mobyja kao ni Eminem i nije u rodu sa Stephenom.
MC Lars i hit singl zvan iGeneration
