Po drugi put u životu volim Muldera

Da me netko

prije par godina pitao što mislim o formi televizijskih serija, rekao bi rezignirano da ta forma nema više ničeg pametnog za reći i da je zrela za televizijsku povijest, no život je ionako slijed događaja koji vas na najbizarnije načine lupaju po glavi tako dugo dok ne shvatite koliko ste glupi i u krivu.
Od onda do sad, između ostalog, dogodili su se Rescue Me, The Sopranos, House MD i nije me sram priznati:) One Tree Hill. A sada i Californication.

Nije bitno uopće o čemu se radi u seriji, no evo vam. Jedan pisac sa writer’s blockom, koji u slobodno vrijeme jebe sve što hoda i ima muf, a ljudskog je roda. I radi to sa stilom jer se ono kaže: ”If you’re not doing it with style, you ain’t doing it at all” A u 21. stoljeću je to jako važno. Jako.
Skužio sam da volim pop kulturne reference u serijama, volim ih još više kad se slažem sa njima. Tako u seriji možete čuti dijaloge u kojima se spominju Nick Cave, Radiohead, Death Cab for Cutie, Michael Bay (u negativnom kontekstu, naravno), Chuck Palahniuk i ~~jedan drugi pisac čije mi ime trenutno bježi~~. Sjetio sam se, radi se o Bret Easton Ellisu:). Posebno mjesto u seriji imaju i Tom i Katie. Da, točno ti Tom i Katie i da, ne vole ih baš previše, hehe.

Tu gdje su hype i style važniji od ičeg drugog, jasno je da nevoljko bloganje Davida Duchovnyja o tome kako Los Angeles naposljetku sistematski ubija ženstvenost rigoroznim nametanjem standarda/instituta obrijane pičke ima veliku težinu. Tu se moramo složiti.

S druge strane, istraživanje tržišta je pokazalo da, primjerice, različita mjesta za socijalizaciju pripadnika ovog malog grada imaju različit pussy code, stoga nema prepreke zaključiti da je Zagreb tolerantnija sredina prema ženama od sunčanog i dosadnog Los Angelesa.
Ukoliko se ne slažete, komentari su otvoreni:).

Potrošite malo vremena i skinite si seriju dok je još vruća.