Godina Nula – Dosje X za Generaciju Y
Year Zero, apokaliptična budućnost Sjeverne Amerike iz glave genija ili marketinška kampanja nove generacije iz glave marketing natruščika koji je promašio profesiju?
Glava o kojoj pričamo stara je četrdeset i dvije godine i nosi ime Trent Reznor. Dvasadva odlučuje baciti kratki popkulturni pregled na stanje stvari na kraju godine 2007. Do godine u koja je Godina Nula™ ostalo ih je samo petnaest. Petnaest sretnih prije nego što će sve otići k vragu. A odlazak ka navedenom uključuje terorističke napade na Holywood i samu dodjelu Oscara, ubacivanje narkotika u javni vodovod od strane američke vlade, formiranje paravojnih formacija od strane bivših elitnih padobranaca koji su pronašli Krista te bacanje jedne nuklearne bojeve glave na Teheran. Nije poznato da li je u Iranu još uvijek na vlasti Ahmadinedžad ili neki njegov potomak koji također ima fobiju od kravata ali je poznato da će mnogi putnik namjernik stradati od vezanja kubanske kravate o vlastiti grkljan.
Ipak, Year Zero je prvenstveno album kojeg je Reznor izbacio u travnju ove godine zajedno sa par dodataka koji su stvorili hype u krugovima ljubitelja Nine Inch Nails te pružili sasvim solidnu erekciju svim teoretičarima zavjere koji siju istinu po raznim forumima i svim dostavljačima brze hrane koji su voljni slušati dok čekaju napojnicu. Počelo je sa običnom pamučnom majicom sa popisom datuma i dvorana gdje će Nails svirati, a neka slova bila su istaknuta. Ta slova dala su iamtryingtobelieve, a nepoznati netko ukucao je frazu u Google i dobio Uniform Resource Locator ili web adresu o nečemu zvanom Parepin sa podnaslovom „The information You need to know“. Parepin je narkotik koji inhibira lučenje adrenalina i pomaže kontroli pojedinca. Također i uzrokuje neplodnost u žena i ostala slična veselja. Parepin ne postoji pod tim trgovačkim imenom. Barem ne još.
Iamtryingtobelieve, sa svojom specifičnom grafikom koja je, uz paranoju, zajednički nazivnik svih Year Zero tematskih stranica, vodi do sljedeće koja sadrži zgodan Java Script trik sa dvije slike. Upiši anothervisionofthetruth, dodaj .com i prijeđi predapokaliptičnim mišem po slici u boji da dobiješ jednu drugu. Tu se priča deblja, da parafraziram The plot thickens, sa tendencijom da postane izrazito masna i vrlo raštrkana.
Otvaraju se priče o napadima na američke gradove, odredima građana koji pod utjecajem neke druge droge vrše pročišćavanje svojih naselja od nepoželjnih elemenata kao i postojanje nečeg što se zove Prisutnost ili The Presence (zgođušan detalj jest da taj isti naziv u stripovima DC Comics kuće ima i vrhovno božanstvo koje se ne crta. Dakle nešto kao Muhamed). Prisutnost se može vidjeti na omotu Year Zero kao stilizirana ruka koja se spušta na zemlju i radi neko sranje koje nikako nije slatko ali je politički korektno jer će nastradati i bijeli i crni i hispanoamerikanci; i oni sa zdravstvenim osiguranjem i oni bez istoga.
Trent i njegovi suradnici (jer izrazito ne vjerujem po količini detalja da je to djelo samo jedne osobe) uvode još par web stranica kao i lik Gnjevnog Snajperiste (nešto poput Vaslilija Zajceva 21. stoljeća ili možda Gordona Freemana iz Half Life) koji će, kao bivši razočarani pripadnika 105.th Airborne, pokušati organizirati otpor. Protiv koga? Dobro pitanje. Protiv The Presence vjerojatno.
Ovdje nisu spomenuti niti kriptirani USB diskovi koje su Nine Inch Nails ostavljali poslije koncerata, niti stranica Be The Hammer, na kojoj The Angry Sniper daje savjete za pokret otpora kao niti Opal, droga gora od cracka i u neku ruku nastavak Some iz Vrlog Novog Svijeta Aldousa Huxleya.
Sranje je složeno i multidisciplinarno, ali i zanimljivo ako se pogleda iz perspektive marketinga. Ovakva guerilla kampanja koja uključuje ljude da dobrovoljno, pod dojmom ispričanog, sami šire informaciju dokazuje teze Setha Godina da je word of mouth u svijetu preplavljenom reklamama i dalje najjača preporuka. Nešto poput davnih vremena kada smo presnimavali kasete sa pitanjem „Bodycount, a što je to?“ – „Presnimi, super je.“
Era kaseta je gotova, ali paranoja ne mijenja medij jer koliko god se scenarij predstavljen pod kapom ove marketinške kampanje činio sulud, itekako je moguć. Možda ne pod tim imenima, ali sa jednakim posljedicama. Nemojte slušati Atomsko sklonište nego ga sagradite. I neka bude dvosobno jer je lijepo i u ta vremena imati cimere.
BarCamp Zagreb - remixed
Prošlo je skoro tjedan dana od prvog hrvatskog BarCampa, održanog na FERu, dojmovi su se slegli pa hajmo analizirati.
Da razbijem neku uobičajenu strukturu takvih tekstova, a i da budem web 2.0 friendly:), prvo ćemo zaključiti, a onda detaljnije analizirati. Cjelokupno gledano, event nije bio pošteđen dječjih bolesti koje su poprilično imanentne takvim organizacijskim poduhvatima, ali na to ne bi trebali gledati negativno. Problemi poput kašnjenja i nepoklapanja sa satnicom i konfuzno složenog spajanja na wlan nisu ugodni, no njihova težina je mnogo veća kad se oni dešavaju na eventima kao što je BarCamp čija je priroda relativno velik broj kratkih prezentacija. Rezultat toga je progresija kašnjenja pa na kraju kasne prezentacije nisu ni bile održane. Doduše, to se redovno događa na 99% bilo kakvih evenata. Ne pitajte me zašto!
Nevertheless, izuzevši te nedostatke i imajući na umu da je to ipak prvi BarCamp, event je bio uspješan. Uspješan jer je cilj organizacije nečega takvog druženje, networking i razmjena iskustava. Na kraju, bilo bi ok cijeniti napor organizatora, udruge Initium, koja je uspjela dovesti bitna imena hrvatskog online poduzetništva. Posebno ističem ugodnu atmosferu za vrijeme konferencije, susretljive govornike i zainteresirane sudionike ne samo iz Hrvatske, nego i iz prijateljske Slovenije. Malu zamjerku upućujem homogenoj publici koja se po mojoj slobodnoj procjeni sačinjavala od previše studenata FERa, a premalo ljudi drugačijeg backgrounda čime event nije dobio na multidisciplinarnosti kakvu imaju takvi događaji vani. Meni kao čovjeku koji na tech problematiku gleda iz perspektive marketinga, društvene znanosti, ovaj BarCamp je bio poprilično tvrd, sa malo previše codinga, a premalo fokusa kako da taj kod zadovolji potrebe korisnika.
Na kraju, koristan event sa dječjim bolestima, od kojih su se neke (pridržavanje satnice) mogle vrlo elegantno riješiti, za koji vjerujem da će u sljedećim inkarnacijama biti bolji. Jednostavno, event koji je potreban zajednici.
A sad… BarCamp step-by-step:
Prva prezentacija dana na kojoj sam prisustvovao je bilo predstavljanje studentske udruge ‘e-student’ i čiji smisao prezentiranja u sklopu BarCampa nisam uspio do kraja dokučiti. Da se razumijemo, ovdje se radi o kvalitetnoj udruzi koja definitivno nije kao ostale udruge koje se uglavnom bave organizacijom brucošijada i razglabanjem o cijeni menija u studentskoj menzi, već o studentima koji imaju pametne ideje i tjeraju dobre projekte, no njihovo pojavljivanje na BarCampu je vjerojatno ustupak organizatora za prostor na FERu.
Nakon ‘e-studenta’ malo mudrosti na temu načina razmišljanja i rada u Silicijskoj dolini udijelio nam je Dalibor Hrg. Zanimljiva prezentacija o tom modelu, putu kako jedan startup počinje živjeti, načinima financiranja, crvenim i plavim pilulama…:)
Treću prezentaciju održao je Ivan Brezak Brkan na temu marketinških pogrešaka kod startupa. Radilo se o simpatičnoj i efektnoj prezentaciji koja i ima i nema smisla. Da se razumijemo, nije riječ o lošoj ili dosadnoj prezentaciji, issue je u korisnosti iste prezentacije. Kad pričate o marketingu, morate biti svjesni da pričate o važnoj i snažnoj odrednici koja sama može determinirati tržišnu sudbinu projekta, a kad su stvari posložene na takav način, termin marketing brzo postaje buzz i marketing se počinje spominjati isključivo radi marketinga. Takav način koncepcije marketinga u potpunoj je suprotnosti od same biti marketinga kao vještine. Marketing je vještina, servis, alat i kao takav djeluje u službi projekta. Marketing na kraju krajeva nije bitan, bitan je uspjeh projekta, bitno je poslovanje, a ne servis marketinga.
Kada se ovo gore napisano zaboravi ili samo smetne s uma, a zbog važnosti marketinga na tržištu, to se radi često, ishod je u pravilu marketinško naklapanje o marketingu bez ikakve faktičke podloge i lako bi se moglo reći da se u toj priči marketing igra Boga. Čisti mumbo-jumbo, a to se meni ne sviđa.
Navedena prezentacija mi je na momente bila blagi slatkorječiv mumbo-jumbo… Na tragu loše kopije Godinovih ili Kawasakijevih predavanja. Mjesta za poboljšanje ima.
Sljedeći predavač je bio Damir Sabol koji je po tko zna koji put ispričao svoju priču o Iskonu, a svi su ga slušali jer je njegova priča uspješna i ima happy end. Slagali se mi ili ne, čovjek je uspio stvoriti nešto od skoro ničega. Prodaja Iskona ionako nije njegov problem, već problem države.
Nakon Sabola dolazi Stanislav Prusac, koji mi se svidio jer je čovjek realan i ne podilazi hype-u. Strategija optimiziranja poslovnih procesa za tvrtke i generiranje manje, no sigurnije svote novca, te down to earth pristup mi je baš sjeo.
Do panel diskusije odslušao sam dva tehnička predavanja o widgetima i platformi za razvijanje web aplikacija. Vjerujem da su developeri dobili potreban insight, no iako volim kod, nekako sam takve prezentacije stavljao u drugi plan na BarCampu.
Panel diskusija zamišljena je kao centralni dio događaja te su tako za stol sjeli najvažniji protagonisti čitave BarCamp priče. Diskutiralo se o startupima, njihovom financiranju, iskustvima tih ljudi i njihovih projekata, pa sve do thnikalija gdje je bolje locirati hosting. Publika je sve to aktivno popratila sa komentarima i pitanjima. Baš u toj činjenici leži snaga koncepta BarCampa zbog kojeg mislim da ovakvi događaji imaju budućnost, a to je totalna neformalnost u smislu interakcije predavača i slušatelja. Pitanja i diskusije su dobrodošle, predavači razgovaraju sa ljudima na hodnicima, nema zadrški ni besmislenih protokola.
Maratz je nakon panela govorio o tipografiji na webu i dao deset odličnih savjeta za bolji visual appearance web stranice. Budući da me zanimaju vizualne komunikacije, ovo predavanje je bilo u vrhu korisnih predavanja na eventu za mene jer se bavilo konkretnim problemom i rješavanjem tog problema na konkretan način.
Kasnije sam otišao na Mislavovo predavanje o revision control sistemima, koje se bavilo tematikom sa kojom se prije nikad nisam susretao, no koju je on dobro razložio. Key points su bili na mjestu, objašnjenje pojma također, kao i prezentacija alata. Detalj koji mi je ostao u glavi bile su njegove riječi, parafraziram, da su ljudi koji koriste gui za editiranje koda čudni, naspram onih koji to rade bez gui-a:).
Čitavu priču završio je Mrak sa predstavljanjem pollitike, web stranice/kolaborativnog bloga koji je na hrvatskom web prostoru brzo postala bitna točka reference u sferi politike. Bilo je riječi o samim počecima rada pollitike gdje je Mrak upotrijebio blogswarm da skrene pažnju javnosti na svoj blog. Marketinški gledano, blogswarm u slučaju Mraka nije ništa drugo nego word-of-mouth oglašavanje, iako je u načelu blogswarm više od marketinškog alata. U trenutku kad je Mrak počeo govoriti o SE optimizaciji pollitike, u dvoranu je ušao službeni djelatnik udruge ‘e-student’ i zamolio nas da napustimo fakultet.
BarCamp je završio. Čekamo drugi!
BarCamp Zagreb
Dvasadva ide na edukativni izlet (i nosi slatkiše sa sobom za podijeliti u autobusu)!
Šaroliko društvo sastavljeno od mene i mog laptopa odlučilo je samo za vas i samo ovaj put potegnuti iz Zagreba, vidi ti ovo, u Zagreb na prvi hrvatski BarCamp.
Ok, sada malo ozbiljnije. Pojam BarCamp označava neformalno druženje ljudi koje zanima Internet i njegov razvoj u najširem smislu riječi. Blogosfera je aktivno popratila ovaj događaj pa ukoliko želite više informacija ili njihovo viđenje, svakako skoknite do mraka, blogowskog ili na vrlo novi site Plana B. Namjerno ovdje ne želim pisati o tehnikalijama (gdje, kada, kako i zašto), jer zato imamo linkove, no skrećem pažnju na raspored koji je za svaku pohvalu organizatorima.
BarCamp mi je interesantan zbog neformalnosti i horizontalnosti prezentiranja ideja gdje su svi eksplicitno pozvani na diskusiju i aktivno sudjelovanje. Isto tako, moja struka (marketing) vrlo ekstenzivno koristi Internet kao alat za dosezanje i targetiranje određenih ciljnih skupina, pa me u tom pogledu interesiraju savjeti i iskustva drugih. Važan aspekt takvih evenata je i networking, a ako ništa drugo, veselim se da ću napokon neke sudionike koje čitam već dugo vremena napokon vidjeti i uživo.
Kako to izgleda vani, pogledajte ovdje.
A ekskluzivna javljanja i prijenos pratite na dvasadva.
Nepresušna bogatstva MySpace audio livade ponosno predstavljaju: Nerdcore
Rap sa glasses i pokojom tattoo!
Nije riječ o KRS – One. On predaje na fakultetu. Nije niti riječ o Tupacu kao anđelu na nebu koje je jedan veliki geto ili slični pubertetski ispad. Riječ je o mikrosceni zvanoj nerdcore.
Djevojke i momci bacaju računalne rime o svijetu koji ih okružuje, a on je uglavnom on- line.
Dvasadva predstavlja par momaka i pokoju djevojku koji ovaj žanr, zasnovan isključivo na pank postulatima tipa DIY (do it yourself), održavaju na životu putem samoizdavanja i samopromocije. Čak i sami idgovaraju na MySpace poruke. U kratko, glazba američkih bijelih klinaca i klinceza iz predgrađa, sabita između partije ISS na PS2 i Macintosh iBooka. Pauza za frape i hamburger uključena u jednadžbu.
Ovako je MC Lars nazvao nerdcore koji je pak dobio ime od strane jednog drugog MC-ja. Frontalota. Iako je Frontalot među prvima, Lars je među najpopularnijima svojim radiofoničnim beatovima i ironijom u tekstovima poput Singing Emo, gdje kaže pokoju pametnu o momcima sa tugom u očima i pjenom u kosi ili iGeneration gdje po virtualnoj vulvi dobiva diskografska industrija kojoj cijeli žanr pokazuje dvostruki srednji prst jer sam distribuira svoju glazbu i to uglavnom za nula kuna. Žive od nastupa i rada po PC servisima. Ili na World of Warcrafd serverima dilaju krek. Šala. Većina ih je fakultetski obrazovana ili su barem upisali faks poput MC Chrisa da bi se iz njega ispisali poput, vidi vraga, MC Chrisa.
Ima tu i djevojaka poput Nursehella iz Kanade ili (pazi imena- op.a.) MC Router iz Teksasa koja je i opaka gejmerica koja baca punch istom lakoćom kojom satire n00ba u nekom FPS-u po izboru.
Iako je nerdcore sedam godina star žanr, korijeni su malo dublji, a najpoznatiji su Kool Keith, producent poznat kao i Dr. Octagon ili Dan The Automator, producent Gorillaz koji su sami po sebi g33ky te Weird Al Yankovic, kralj parodije i polke koji je još 1999. objavio It`s all about the Pentiums. Možda tada, danas je sve u Athlonima X2. Žanr je dovoljno popularan da je zaintrigirao dva nadobudna momka da snime dokumentarce na tanu temu, oba su u post-produkciji. Prvi, Nerdcore Rising, prati MC Frontalota na njegovoj prvoj američkoj turneji prošle godine, a drugi, zvani Nerdcore For Life, opisuje scenu u cjelini sa svim relevantnim producentima i MC-jima koji su obično utjelovljeni u istoj osobi.
Naravno, ne smije se zaboraviti i MC Hawkinga koji više ne repa jer mu se sintetizator glasa pokvario. Ne voli Mobyja kao ni Eminem i nije u rodu sa Stephenom.
MC Lars i hit singl zvan iGeneration
