Živjeti za vikend
Bliži se vikend, što prevedeno znači da dolazi vrijeme kad svaki ready-made pripadnik ove hektične kulture koji drži do
sebe stavlja sa strane razne servise za virtualno druženje i okreće se onom stvarnom, druženju, da se razumijemo.
Prema tome, odlučio sam vam skrenuti pažnju nekoliko umjetnika i pripadajuće im myspace profile, koji će jako dobro funkcionirati ako ih pustite na vašem privatnom tulumu. Tko zna, možda si i tim činom osigurate cool bodove kod osoba suprotnog/istog spola zbog kojih taj tulum zapravo i organizirate:). Kažem možda jer u marketingu je više važno na koji način nešto radite, od onoga što vi u stvari radite.
Čovjek za kojeg sam prvi puta čuo nakon odličnog remixa za Junior Boys. Elektroidan i svjetski zvuk.
Čovjek koji je rođen 1969. godine. Većina njegovih vršnjaka radi po uredima i nosi odijela bez kravate. On radi za Get Physical.
Reminiscencije na 80te godine, godine snažnog ekonomskog rasta i godine kad je sve bilo lepršavo i šljokičasto. Obratite pažnju na remix Stardust-a i njihovog Music Sounds Better With You hita.
Najpoznatiji izvođač od svih ovdje spomenutih. Volim ih jer su kako kažu ‘totally awesome’.
Zombie Disco Squad/Ujedinjeno Kraljevstvo
Odred koji radi odlične mixeve za plesni podij. Isto tako priznajem da su me osvojili uvrštavanjem Tige u svoj set.
Za kraj dokaz da iznimne reklame postoje i da vam je za istu potrebna samo ideja i nešto realizacije.
Dvasadva čita pollitiku i cijeni Mraka. Molim vas da proširite priču dalje, kako bi uskoro bivši premijer ove države to uistinu i postao.
Dječaci - Kralj ribara EP
Dječaci – Kralj ribara EP
Dame i gospodo. Kmice originalne i lažne - recenzira se prvi exdended play. Format negdje između singla i albuma pogodan za krpanje rupa između dva izdanja. Zadnji relevantan EP bio je Nirvanin Hormoaning iz 1992. godine, a i taj je krpao rupu između Nevermind i Incesticide.
Ponosni roditelji i mladi debitant iz Splita, Dječaci, su trio pomaknutog flow-a koji neke zagrebačke kmice ne vole jer nije dosta gengsta ili možda koriste previše višesložnih riječi? Ova novinarska kmica ne zna odgovor ali zna da je medijska ofenziva počela. Potpisali su za DOP records i izlaze iz podzemlja. Sve pjesme na EP-ju, dakle njih pet već je prije bilo dobavljivo na webu dok je naslovna stvari i prvi singl o opijanju vikendom, a može i radnim danom sa pomalo iritantnim krajem gdje matrica ubrzava, a Dječaci se nešto deru. Inače, sa pjesmom se lako identificira svatko tko je ikada konzumirao alkoholi ili ocat na školskom igralištu gdje se mladež i po noći fizički razgibava. Pogotovo kada bježi od policije jer nema osobnu ili ima nešto što žulja u tenisici, a nije žulj ili kurje oko. Druga stvar je više spoken word recitacija koja možda ne pumpa adrenalin ali vam ne trebaju lyrics da bi se razumjelo. Featuring radi Pačja kobasica – neka nepoznata underground kmica. Ili kmice.
Treća stvar je posebna. Posebna jer ju izvodi sada bivši Dječak imena Kid Rađa. Rađa je zamijenio nastupe u sumnjivim klubovima za edukaciju i jačanje svoje pozicije na turbulentnom tržištu rada ali kada je bacao versove zvučalo je upravo ovako kao zvuči Truba – iskreno i dimljeno. Postoji i Truba II, nastavak u kojem je punjenje vjerojatno drugačije i sa nešto kockica smole. Vrijeme je da netko ispjeva pjesmu o hašiš smotki, a ne samo o ovoj običnoj.
Svodničin` je jedna od prvih stvari koje su se mogle skinuti sa neta. Beat je neki gengsta američki i maznut od neke originalne kmice ali ne znam koje jer ne slušam tu transatlantsku kmica scenu. Možda Fat Joe? Propucaj me devet puta ako znam.
Peta pjesma je kruna i prva emo-hop pjesma u Hrvata. Tako se i zove – Umalo da nije napravljena još jedna pjesma koja se zove „Marina“. U tom klubu su još i Prljavo Kazalište koje se ne zna raspasti kada je vrijeme; Azra koja se raspala na vrijeme i Đorđe Balašević, stand up komičar sa bisevima duljine koncerta grupe tipa Tool. Iako pjesma ne nosi EP, zaslužuje spot i to u stilu filma Waking Life gdje Sinom, autor teksta, u kadru na versovima plače, a na refrenu rida kao pravi emo dječak crnih mat noktiju i nekih skejt tenisica na nogama. Djevojke vole kada dječaci plaču. Čak i bez razloga.
Posljednja stvar je intervju od dvadeset i pet minuta sa svakakvim pitanjima i odgovarajućim odgovorima.
Popis pjesama:
1.Kralj ribara
2.Čisto zlato feat. Pačja Kobasica
3. Truba
4.Svodničin`
5. Umalo da nije napravljena još jedna pjesma koja se zove „Marina“
6.Radio intervju sa Dječacima
(DOP records)
Bez dodane vrijednosti
PDV free.
Planiram se već neko vrijeme posvetiti buzz-evima iz struke i malo ih detaljnije oblikovno manufakturirati, no ideje su na tankom ledu i propadaju, a u međuvremenu se nakupilo par zgodnih linkova koje treba podijeliti i koje zaslužuju komentar.
Seth Godin, marketinški guru koji vam neće demonstrirati nove trendove word-of-mouth oglašavanja, niti nove trendove lojalnosti sa kupcima, no čovjek koji razmišlja van kutije i čija je najveća snaga funkcija komunikatora već prije definiranih činjenica koje upotrebljava i prezentira baš onako kako web 2.0 građani i građanke to zahtijevaju: brzo, jezgrovito, a po potrebi i slojevito, odlučio je malo svoje pameti zapržiti na četiri DVDa. Po meni, dobar proizvod za internu edukaciju djelatnika od agencija do raznih marketing departmenta.
Blog na čiji tagline bi molio da obratite pažnju donosi intervju sa Anne Elizabeth Moore, između ostalog, aktivisticom koja se u svojoj recentnoj knjizi znakovitog naziva Unmarketable: Brandalism, Copyfighting, Mocketing, and the Erosion of Integrity odlučila pozabaviti apsurdima korporativnog marketinga. Bez dvojbe, marketing punk.
Nešto stariju priču poslao mi je kolega sa kojim dijelim domenu:), a čiji zaključak se može svesti na to da vam visoke škole iz marketinga u principu i ne trebaju. Ova teen ekipa je sve pravilno pokopčala. Stvori buzz, elitiziraj i čekaj znatiželjne. Ispravka, znatiželjni mogu biti samo stariji, a oni nam ionako nisu ciljna skupina pa nas za iste boli ona stvar. Tu je i MySpace dotičnih.
Vjerujte, možda ovo prethodno i nije bilo toliko zanimljivo, ali ovaj link otkriva jako dobru ideju. Tako dobru da ćete bar pomisliti linkati ju dalje, zar ne?
Malo analize preferencija potrošača za kraj. Ne volim McDonald’s, dok moja mala nećakinja ne dijeli moje mišljenje. Ne dijeli zato jer je McD za nju odlazak u grad, pa ulazak u taj restoran, pa igračka…, dok je za mene samo loš obrok. Sve to sažmite i dobijete brand value. Catch my drift?
Public Enemy - MKLVFKWR (Revolverlution Tour 2003)
Crni Sex Pistols, kako im bijaše titulirano na kraju osamdesetih, nakon dvadeset godina postali su ono čega su se i bojali: parodija samih sebe. Sa zadnjim poštenim hitom koji datira iz 1998. godine i filma Spieka Leeja, Carlton Douglas Ridenhour i njegov četrdeset i osmogodišnji sidekick i klaun na cracku William Jonathan Drayton, Jr. krenuli su na četrdeset i devetu turneju koja ih je dovela u Manchester da snime digitalni video disk i uberu koji euro za grijanje i režije jer zime su hladne, a Birgitte Nielsen sve zahtjevnija i zahtjevnija što se krpica tiče.
Ovdje se ne recenzira DVD već dvostruki audio disk s omotom kalibra lošeg bootlega tipa Nirvana – Suicide Solution (Milano `94) i Kiss The Stone etikete s kratkom pričom o povijesti uspona benda zvanog Public Enemy dok je sam audio zapis svjedočanstvo pada tog istog sastava. Set lista od dvadeset i šest stvari bazirana je oko albuma Fear of the black planet (1990.) i It takes a nation of millions to hold us back (1988.) dok je tadašnji svježi album Revolverlution prisutan sa dvije stvari od kojih jedna dijeli ime sa albumom a druga se zove Son of a Bush gdje se punch linija sastoji od sljedećih riječi: Fuck George Bush / Fuck Tony Blair koje su više/manje i jedine u cijeloj pjesmi.
Ako se aktivizam i revolt jednih Public Enemy svode na psovanje i imenovanje onda je krajnje vrijeme da taj isti Public Enemy objavi reizdanje svoja prva tri albuma i ode u rep mirovinu jer jedino što je gore od ovoga jest par minuta drugog diska kada Flavor Flav ima svoju solo točku gdje najavljuje svoj samostalni album kojeg je i najavljivao u Zagrebu prošle godine kada je kasnio tri sata i izvodio tonsku probu riječima ‘Wassup’ i ‘Yo! Yo. Yo!’.
U Manchesteru pita publiku da buči ako im se pjesma ne sviđa i publika, iskrena kakva jest, je bučila. Možda i zbog toga što je matrica umjesto instrumentala sadržavala i vokale?
Dio minutaže dobio je i Timbo King iz Wu-Tang Killa Bee obitelji koji je i Flavorov bratić u slobodno vrijeme sa pjesmom čija podloga vrlo podsjeća na Ajs Nigrutina i epohalnu Droga u heroin, a DJ Lord pusti čak i Hendrixa i Purple Haze na kraju kao počast drugu i suborcu za crnačka prava, paljenje gitara i ostale opreme na pozornici te konzumacija droga po izboru i sličnih prljavih ljevičarskih zahtjeva kao što je ravnopravnost svih rasa. Tko to ne želi može da Flavor Flavu izduva cijev kako on to lijepo formulira nakon izvođenja svoje solo pjesmice. Nekada su bili militantni, danas su samo iritantni.
Serj Tankian - Elect The Dead
Frontmen i čovjek sa stavom i bradom. Borac za prava potrošača i sličnih. Tom Morellov dobar drugar i čovjek vrlo sličan Željku Bebeku. Sve to je kulminiralo izdavanjem samostalnog albuma dok se predizborna utrka u Sjedinjenim Američkim država zahuktava. Tko će naslijediti Georgea W.? Tko će reći Ahmadinedžadu da stavi kravatu na odijelo? Ima li Hugo Chavez sluha kad već ima nafte? Sve od reda pitanja bez odgovora.
System Of A Down je na kreativnoj produženoj pauzi sa mlijekom pa su se članovi raštrkali po raznim samostalnim projektima. Ne tako mladi Tankian je tako osnovao label Serjical Strike i napisao samostalnu ploču o gorućim problemima svijeta na pragu 2008. godine. Poneki Cijenjeni čitatelj™ će se zapitati kako mu se da više? Nisu li se Rage Against The Machine baš zato i raspali kada je Zach de la Rocha odlučio da je vrijeme za manje rapa a više rada? Nije li Joe Strummer plakao kada je zli Levi`s iskoristio Should I Stay Or Should I Go u reklamne svrhe? Nije, jer je dobio masnu naknadu za duševnu bol u lijevoj strani prsišta. Plakao je kada su bombardirali Bagdad uz Rock The Casbah.
Odokativno i oduhativno disk je čisti System Of A Down Album jer zvuči baš tako što može značiti samo dvije stvari: a) Serj Tankian jest System Of A Down kao što je recimo Eddie Vedder = Pearl Jam ili b) prateći sastav zvan FCC po nekoj federalnoj komisiji ili odboru u stvari jest System Of A Down. Wikipedia otkriva djelomičnu istinu jer prateći bend sadrži John Dolmayana koji bubnja za SOAD dok hrvatska verzija te iste baze znanja i svih ostalih nepotrebnih trivijalija kaže da je Serj informatičar i na drogama koji ne ide na turneju bez bonga i male slatke zalihe šarenih tabletica. Što bi trenutno vladajuća stranka rekla na narkomane i neobrijane vucibatine koje im sluša cvijet mladosti?
Nadam se da neće dobiti novi mandat da sastave dogovor.
Svih trinaest pjesama sa albuma dobiti će pripadajući video spot što je nekako od Becka i njegovog posljednjeg Guero postalo standard za malo kreativniju ekipu.
Što reći na kraju nego poslušati i pametno glasati jer zapamtite: danas iračka nafta, sutra hrvatska voda, a prekosutra? Hrvatski studiji!
Popis pjesama:
1. “Empty Walls” - 3:49
2. “The Unthinking Majority” - 3:46
3. “Money” - 3:53
4. “Feed Us” - 4:31
5. “Saving Us” - 4:41
6. “Sky Is Over” - 2:57
7. “Baby” - 3:31
8. “Honking Antelope” - 3:50
9. “Lie Lie Lie” - 3:33
10. “Praise the Lord and Pass the Ammunition” - 4:23
11. “Beethoven’s Cunt” - 3:13
12. “Elect the Dead” - 2:54
(Serjical Strike/Reprise)
