Mile Hund…
…je cool.
Čovjek ima skills, pojmovi DISCODUST/IHEARTCOMIX! mu nisu nepoznati i lijepo je čuti da zvuči recentno i svježe, a ne staro kao što je to slučaj sa većinom hrvatske produkcije.
Iz tog razloga DvasaDva disko divizija preporuča njegove bonus mixeve kao obavezni downloadabilni party accessoir za vaše razvaljivanje na plesnom podiju, kao što to čine vaše kolege u Berlinu ili recimo Melbourneu. Šalu na stranu, mixevi su odlični i trebali biste ih skinuti.
Mile Hund aka Mishu Mitsubishu - Bonus Mix - Side A (zShare)
Mile Hund aka Mishu Mitsubishu - Bonus Mix - Side B (zShare)
Posjetite i njegov myspace i prijateljevajte.
Ja srce… 
Smrt etikete? Možda da, a možda i ne.
Današnjica je surova čak i za one koji ne sviraju, a kamoli onima koji kroz audio izričaj traže svoj audio kruh. Studio košta, manageri i promotori deru postotak, klinci vam prže albume, a majice za koje ste mislil da će vam platiti pare za benzin od giga do giga se i ne prodaju baš. Kolega Radamant na svom web mjestu možda nudi soluciju baš za vas, nove indie junake.
Ako vas to ne zanima i znate da apokalipsa prijeti, pogedajte ep o ljubavi, obitelji i slozi onda kad je najteže kroz prizmu dvadeset i šest nuklearnih bojevih glava zvanu Jericho. Dođe vam na isto.
the day innocence died
Zemlja, čovjek, Internet, Google = Rise of the search engine machine?
U Orwelovoj godini James Cameron je snimio flim o tome što se može dogoditi kada Intel 8086 evoluira do točke da ima dvije ruke, dvije noge i loš njemački naglasak. Film je bio Terminator.
Dvadeset godina kasnije, 2004. godine, izlazi kratki flash film o godini 2014. kada sadašnja vizija novinarstva umire pod stiskom Googlezona, fiktivne tvorevine nastale spajanjem Google tehnologije pretraživanja i Amazonovog sustava preporuka koji se koristi kod prodaje knjiga, glazbe i svega što ta, virtualna tržnica, danas prodaje ili će prodavati.
Četri godine kasnije stanje predviđeno je malo drugačije od zamišljenog ali tvorci EPIC 2014/EPIC2015 bi mogli biti u pravu. Čitajte dalje i zapalite tu cigaretu jer zaplet postaje gust.
Pažljivom oko će primijetiti spomen WiFiPoda koji se pojavljuje 2005. godine iako ga već vjerojatno poznajete pod malo drugačijim tržišnim imenom. iPhone. Imaginarni WiFiPod sposoban je primati informacije u pokretu poput RSS feedova i podcasta za koje EPIC2014/EPIC2015 vrlo smiono tvrdi da je ono što će od sedme sile i ostati. Mikrolokalno izvještavanje u pokretu koje će se nekom vrstom audio tagova ispreplitati sa ostalim podcastima u frekvencijama oko nas. Svatko tko je jednom vidio tag cloud može zamisliti i to.
Čestitamo, sada imate dokaz posjedovanja bujne mašte. Paranoični još niste ali ako ste novinar kao i ja, imate razlog da budete jer taj razlog postoji već dobrih pet godina i devet mjeseci. Ime mu je Google News.
Google News je sakupljač vijesti bez ljudske posade. Potpuno automatiziran izbacuje ono što vas zanima jer ste prije toga Googleu u kratkom upoznavanju rekli što volite. Za EPIC2014/EPIC2015 to je bio tek početak. Ove godine, po predviđanju, dolazi do spajanja Amazona i Google u tvorevinu zvanu Googlezon. Ime je vrlo magilnog prizvuka jer ne donosi ništa dobro. Fiktivni Googlezon zna vaše želje, ambicije, potrošačke navike, glazbeni ukus i činjenicu da strastveno mrzite U2. Googlezon te iste informacije i voli dijeliti sa drugima. Tu je i Google Earth koji gleda sve i svakog, ali ovo nisu teorije zavjere niti Dosjei X, ali bi vrlo lako moglo postati važno da poznajemo svaki od tri Zakona robotske te pokoju riječ njemačkog.
No što se događa sa novinarstvom ako u jednadžbu ubacimo uređaj koji se zove Amazon Kindle? Mali čitač sa WiFi pristupom koji je načitanija polovica Googlezon konglomerata izbacila 2007. namijenjen je čitanju knjiga u elektronskom formatu i generalnom kraćenju vremena. Što ako Kindle počne služiti za primanje informacija? Dobili ste i dnevnik i tjednik i mjesečnik i knjižaru i televiziju upakiranu u otprilike tri kutije cigareta, jedna kraj druge. Dobili ste televiziju koja će se moći producirati iz sobe i gledati u pokretu, podnevni dnevnik u audio formatu veličine 20 megabajta te prelazak marketinške industrije u neka nova područja. Kada se Kinezi prime posla oko izrade kopija i poboljšanja originalnog dizajna dobiti ćemo zaista potpuno personalizirani dotok audio i video informacija koje zanimaju samo vas i nikog drugog, osim Googlezona i njegovog grida ili mreže koja sve ovo marljivo indeksira.
Promjena dostave informacija ne znači nužno i smrt novinarstva. Ono neće umrijeti ali tiskare bi vrlo lako mogle pošto ne sumnjam u sposobnost industrije da promjenom formata isti sadržaj sa lakoćom proda drugi put. Primjer su reizdanja vinila na CD-u te pretakanje tih istih CD-a u MP3 format koje prodaje, recimo, iTunes. Tako možemo vrlo lako zamisliti Playboy Kindle Edition. koji u svojoj memoriji (trenutni model posjeduje 256 MB) posjeduje sve brojeve Playboya sa radošću prelomljene u PDF formati i prilagođene Kindleovom 2.5 inčnom ekranu. National Geographic također ne bi propustio priliku.
Posljednja godina kojom se EPIC2104/EPIC2015 bavi jest 2014 kada veliki New York Times gasi svoje on-line izdanje nakon sudskog spora sa Google/Amazon oko kršenja autorskih prava indeksiranjem. Te godine klasično novinarstvo odlazi u povijest iako ne umire poput punka. New York Times ponovo postaju štampane novine ili najbolje prelomljeni fanzin na kioscima ako će oni još postojati.
Može li se ovaj scenarij spriječiti? Treba li se spriječiti? Ili početi izbacivati floating point unit iz komada silicija i bakra zvanog CPU jer kada počne računati broj Π biti će vraga. Darren Aronofsky to već zna od 1998.
Po drugi put u životu volim Muldera
Da me netko
prije par godina pitao što mislim o formi televizijskih serija, rekao bi rezignirano da ta forma nema više ničeg pametnog za reći i da je zrela za televizijsku povijest, no život je ionako slijed događaja koji vas na najbizarnije načine lupaju po glavi tako dugo dok ne shvatite koliko ste glupi i u krivu.
Od onda do sad, između ostalog, dogodili su se Rescue Me, The Sopranos, House MD i nije me sram priznati:) One Tree Hill. A sada i Californication.
Nije bitno uopće o čemu se radi u seriji, no evo vam. Jedan pisac sa writer’s blockom, koji u slobodno vrijeme jebe sve što hoda i ima muf, a ljudskog je roda. I radi to sa stilom jer se ono kaže: ”If you’re not doing it with style, you ain’t doing it at all” A u 21. stoljeću je to jako važno. Jako.
Skužio sam da volim pop kulturne reference u serijama, volim ih još više kad se slažem sa njima. Tako u seriji možete čuti dijaloge u kojima se spominju Nick Cave, Radiohead, Death Cab for Cutie, Michael Bay (u negativnom kontekstu, naravno), Chuck Palahniuk i jedan drugi pisac čije mi ime trenutno bježi. Sjetio sam se, radi se o Bret Easton Ellisu:). Posebno mjesto u seriji imaju i Tom i Katie. Da, točno ti Tom i Katie i da, ne vole ih baš previše, hehe.
Tu gdje su hype i style važniji od ičeg drugog, jasno je da nevoljko bloganje Davida Duchovnyja o tome kako Los Angeles naposljetku sistematski ubija ženstvenost rigoroznim nametanjem standarda/instituta obrijane pičke ima veliku težinu. Tu se moramo složiti.
S druge strane, istraživanje tržišta je pokazalo da, primjerice, različita mjesta za socijalizaciju pripadnika ovog malog grada imaju različit pussy code, stoga nema prepreke zaključiti da je Zagreb tolerantnija sredina prema ženama od sunčanog i dosadnog Los Angelesa.
Ukoliko se ne slažete, komentari su otvoreni:).
Potrošite malo vremena i skinite si seriju dok je još vruća.
